Najvažniji uzroci gojaznosti su kulturološki uticaji na prehrambene navike i tjelesnu (ne)aktivnost. Istraživanja pokazuju da su slatki napici i voćni sokovi glavni krivci gojaznosti kod mladih. Na medijske izazove (TV, reklame) posebno su podložna djeca, dok kultura i obrazovni sistem nude vrlo malo zdravih zamjena. Vrijeme odmora i rada sve se više provodi u mirovanju, jer se premještamo iz jednog sjedećeg položaja u drugi koristeći automobile, gledajući TV, igrajući video igre, radeći za računarom i razgovarajući u kafiću ili restoranu.

– Genetski faktori utiču na metabolizam masti i regulišu hormone koji utiču na apetit i imaju određenu ulogu u 70 odsto slučajeva gojaznosti. Nasledni faktori su direktno odgovorni za neke slučajeve vrlo velike gojaznosti. Dominantnost gojaznosti poslednjih 20 godina u dramatičnom je porastu. Hrana sa visokim sadržajem ugljenih hidrata i masti savremenom industrijalizacijom postala je dostupna tokom cijele godine. Svako ko se malo kreće i ima loše prehrambene navike pripada rizičnoj grupi. Nedovoljno kretanje i gojaznost čine začarani krug. Premalo kretanja doprinosi dobitku na težini, a gojaznost otežava kretanje. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) tretira gojaznost kao globalnu epidemiju i zdravstveni problem, jer sve više zemalja prihvata „zapadnjačke” navike života. Uprkos činjenici da je gojaznost (BMI preko 30) nesumnjivo opasna, još nije izvjesno je li samo višak kilograma (BMI 25-28) vrlo opasan za one koji su inače zdravi i nisu u rizičnoj grupi za razvoj dijabetesa, srčanog oboljenja ili karcinoma. Kod muškaraca BMI ima tendenciju povećanja sve do 50. godine života, nakon čega opada. Kod žena se tjelesna težina povećava sve do doba od 70 godina, a zatim se ujednačuje. Dobijanje na težini neminovno je sa starenjem, a postepeno dobijanje oko pet kilograma na „normalnu” tjelesnu težinu nije štetno. Ovo stanje pogoršava činjenica da se mišićna i koštana masa starenjem smanjuju, čime je stvarno povećanje mase sala oko 0,75 kg – kaže Krsto Kovačević, magistar fizikalne terapije i predsjednik Komore fizioterapeuta Crne Gore.

Masne ćelije se množe tokom dva perioda rasta i razvoja - rane mladosti i adolescencije.

- Prekomjerno jedenje u tim periodima povećava njihov broj, koji je i genetski određen. Neki su već rođeni sa viškom tih ćelija. Svakako da izvjesnu ulogu igra i uticaj roditelja. Ako je roditelj trogodišnjeg djeteta gojazan i dijete (premda mršavo) ima 30 odsto šansi da postane jednog dana isti. Nakon adolescencije povećava se masa masnih ćelija, a ne njihov broj pa stoga gubitak težine u odrasloj dobi smanjuje veličinu masnih ćelija, a ne njihov broj, tako da je mršavljenje puno teže odraslima koji su u djetinjstvu, kada su se ćelije množile, bili gojazni – ističe Kovačević.

On kaže da je važno napomenuti da opasnosti od gojaznosti nisu samo u višku kilograma, one proističu iz prevelike količine sala.

- Tjelesna aktivnost kojom se masnoća zamjenjuje mišićima, najvažniji je činilac svakog programa smanjenja tjelesne težine, ali kao i dijeta, jednako teška za održavanje. Budući da je gojaznost tako često povezana sa srčanim i ostalim oboljenjima, prije primjene dijete program tjelesnih aktivnosti treba izraditi u dogovoru sa zdravstvenim radnikom. Većina stručnjaka preporučuje svakodnevno 45 do 60 minuta vježbe, uglavnom aerobika, hodanja u prirodi ili brzog hodanja. Treniranje otpornosti ili snage 2-3 puta sedmično treba da bude sastavni dio režima, čime se masno tkivo izvrsno zamjenjuje mišićima. Sve ove vježbe ne treba sprovoditi odjednom, nego ih rasporediti tokom dana. Nova studija pokazala je da održavanje tjelesne aktivnosti uz ukupni gubitak viška kilograma i česte tjelesne vježbe od po barem 10 minuta, može biti najefikasniji program eliminisanja gojaznosti. Potrebno je naglasiti da je korisna svaka redovna tjelesna aktivnost. Ona poboljšava psihološko stanje i zamjenjuje navike nekretanja koje obično dovode do prevelikog konzumiranja „grickalica“, a ona je i blagi prigušivač apetita – navodi Kovačević.

Kovačević kaže da nije štetna sama prekomjerna tjelesna težina, nego nezdrava ishrana i slaba pokretljivost.

- Dob može pomoći u definisanju rizika od gojaznosti. Prekomjerno salo kod starijih ljudi može biti hraniljiva rezerva i zaštita kostiju u slučaju pada. Gojazna djeca se često doživotno bore sa svojom prekomjernom tjelesnom težinom i vrlo su rizična grupa za obolijevanje od povišenog krvnog pritisaka, arterijskih i srčanih oboljenja i oštećenja jetre kada odrastu. Roditeljima treba savjetovati primjenu programa kontrole tjelesne težine kod njihove djece u vidu zdrave ishrane i kretanja – ističe Kovačević.

Zbog povećane količine potkožnog sala tijelo ne gubi oblik, kako kaže fizijatar, ali se smanjuje elastičnost skeleta i sposobnost za lako kretanje.

- Preteški ljudi, posebno muškarci, većinu prekomjerne težine nose na stomaku, pa zato njihovi trbušni mišići slabe i teže podupiru kičmu, koja je bez čvrste mišićne potpore mnogo „ranjivija”. Trbušni mišići podržavaju kičmu pri napornom radu. Recimo pri podizanju ili nošenju tereta. Kada su oni dovoljno jaki, povećava se pritisak na predio stomaka i time se rasterećuje kičma. Zbog slabog tjelesnog držanja težina se ne raspoređuje ravnomjerno na kičmene pršljene i diskove. Postoji mogućnost pojave osteoartroze zbog pretjeranog opterećenja. Kičmeni diskovi ne funkcionišu kako treba i ne ublažavaju pritiske. Kičmeni pršljeni se zbog trošenja diskova približavaju i pri svakom pokretu njihovo trenje se povećava, zbog čega se javlja bol. Kičma zbog prevelikog opterećenja i slabljenja trbušnih mišića, pri podizanju tereta nema dovoljno snage. Povećava se opasnost od javljanja akutnih poteškoća sa kičmom. Oslabljeni i smanjeni mišići i manjak fizičke aktivnost dovode do smanjenog trošenja kalorija, što povećava kalorijski efekat hrane i dovodi do povećanja masnih naslaga u tijelu. Degenerativne promjene na zglobovima i kičmi, koje nastaju kod ljudi sa viškom tjelesne težine, najizrazitije su kod onih zglobova koji nose najveću težinu. To su lumbalni dio kičme, koljena, skočni zglobovi i kukovi – rekao je Kovačević.

Kovačević ističe da opterećenje zglobova i kičme uzrokuje hronične bolesti i smanjuje elastičnost, što kao krajnji efekat može uzrokovati čak i invaliditet.

- U ekstremnim primjerima, za korekciju su potrebni i operativni zahvati. Prekomjernu težinu je najlakše izbjeći pravilnim i redovnim fizičkim vježbama – savjetuje Kovačević.

A.D.

---

Indeks tjelesne mase
Svjetska zdravstvena organizacija je u jednom istraživanju iznijela precizne kriterijume. Prekomjernu tjelesnu težinu i gojaznost utvrđujemo izračunavanjem indeksa tjelesne mase (BMI=ITM=tjelesna težina/tjelesna visina na kvadrat):

– Normalna tjelesna težina je u rasponu ITM od 19,5 do 25,

– Povećana u rasponu ITM od 25 do 30,

– Gojaznost kada je ITM veći od 30,

– Izrazita gojaznost kada je ITM veći od 35.